GUDAČKI ODJEL

  • Violina
  • Violončelo

VIOLINA

Violina je gudački drveni instrument, a njena konstrukcija je zapravo opis građe svih suvremenih gudačkih instrumenata.

Violina ima četiri žice, a izvođačka tehnika podrazumijeva uporabu lijeve i desne ruke. Desna ruka ima aktivniju ulogu jer neposredno proizvodi ton povlačeći gudalo preko žica; dok lijeva ruka određuje frekvenciju tona. Gudalo ima zadaću da oblikuje, artikulira ton raznovrsnim pokretima. Ta je artikulacija po preciznosti i raznolikosti najsavršenija što se može postići na instrumentima uopće.

Violina je prije svega melodijski instrument, dakle jednoglasan, iako se na njoj može izvoditi i više tonova istovremeno. Boja tona violine je nenametljiva, ujednačena, dok istovremeno postoji specifična boja i izražajnost kod pojedinih žica. Njena dinamička i općenito muzikalna izražajnost je velika, stoga je glazbena literatura za taj instrument vrlo bogata, kako za orkestar tako i za komorne ansamble. Svoju najveću primjenu ima kao solistički instrument, tako da su skladatelji svih glazbenih epoha pisali značajna djela upravo za violinu.

Violina je u pedagoško – glazbenom smislu vrlo zahtijevan, ali istovremeno i pogodan instrument jer zahtijeva kod učenika razvoj fine intonacije. Motorika se razvija u svim aspektima a muzikalnost mladog glazbenika ovaj instrument podržava u svoj kreativnoj interpretaciji.

VIOLONČELO

Violončelo je žičani gudački instrument, veći od violine i viole. Pri sviranju se drži među koljenima. Odlikuje se širokim tonskim rasponom, te bogatim i izražajnim mogućnostima. Svojim toplim tonom violončelo privlači svakog slušatelja. Iako je prvenstveno solistički i komorni instrument, u orkestru ima jednako važnu ulogu. U novije vrijeme nalazi svoju primjenu i u skladbama suvremenih skladatelja.